slucaj bahtijar i javno mnijenje

Stajaci iza...

U Bosni i Hercegovini pripadnik najbrojnijeg naroda ne može ni zaplakati ni zapjevati a da se cjelokupna javnost ne upita ko stoji iza toga što on cini; sa druge strane, sve što se organizirano dešava u ostala dva naroda medu Bošnjacima ne nailazi na javni kometar, osim u pojedinacnim slucajevima, a i tada vrlo rijetko. Reakcija Amera Bahtijara i studenata Filozofskog fakulteta na ono što radi Bakir Hadžiomerovic i bratija sa FTV-a mogla bi znaciti pocetak izgradnje javnog mnijenja u Bošnjaka.

Odavno je Bakir Hadžiomerovic sa svojom emisijom od šesdeset minuta prekoracio sve granice neprofesionalizma, granice lijepog ponašanja, kritickog odnosa prema javnosti, gledaocima, a da i ne govorimo o onima koji su predmet njegova policijsko-šmekerskog javnog denunciranja, optuživanja i presudivanja. Na ono što je dosad uradio reakcije su bile pojedinacne, najcešce od onih koji su bili direktno pogodeni i nalijepljeni njegovom pljuvackom. Sve je ostajalo na razini pisma redakciji, tužbe pred sudom (od koje nikada i niko nece imati fajde), ili protesta iznesenog u drugoj novini ili na nekoj drugoj televiziji. Zašticen svojim esdepeovskim partijskim establišmentom i istomišljenicima u rukovodstvu maticne kuce, ovaj kvazi novinar i dalje žari i pali televizijskim medijskim prostorom Federacije. Cak ni Visoki predstavnik nije uspio da ga smijeni. No, da li je Bakir zaista bitan?

Šta kad muslimani progovore?

Zasigurno je tacno da Hadžiomerovic uopce nije bitan u svemu što se na medijskom prostoru kod nas dešava. On je važan samo utoliko koliko se javno mnijenje kod nas zasita osjeca pogodenim onim što on i ostali novinari i javne licnosti rade, naravno ukoliko tog mnijenja uopce ima. Sve dok se ne osjeti odgovor društva u vecoj mjeri i organiziranom obliku on je samo instrument sondiranja javnog mnijenja. Kada se zaculo nekoliko stranackih reakcija i protesta popljuvanih pojedinaca, te Visokog predstavnika, pa zaprijetilo uklanjanjem pomenutog pljuvaca sa ekrana, digla su se sva novinarska udruženja da zaštite slobodu medija.
Ma koliko je bilo potrebno zaštititi slobodu medija, ipak su kolege novinari u esnafskim udruženjima u cijeloj BiH pali u davno i dobro pripremljenu stupicu. Štiteci slobodu medija morali su štititi i izroda iz esnafa a sa njim i one koji su u esnaf zalutali skinuvši konobarske bluze, mehanicarske i bravarske kombinezone. Ne ponižavajuci niti jednu profesiju, ipak bi se moralo konacno progovoriti o tome mogu li se svi baviti novinarstvom? Naravno da ne, ali su se oni, kojima su poslušnici u ovom esnafu neophodni, postarali da prekvalificiraju sve što se da prekvalificirati u novinare, tutnuli im pera u šake, kamere i diktafone, posadili ih za mikrofone i kompjutere i - eto kackavalja od novinarstva. Upravo takvi su trebali sondirati teren i utvrditi dokle se može sa ekrana i stranica novina pljuvati po javnosti a da ona ne odreaguje.
Pokazalo se – doista dugo. No, kada je dara prešla mjeru, dogodio se Amer Bahtijar i Pokret za normalnu Bosnu i Hercegovinu.

Pokazalo se da javnost ne može i nece progutati baš sve; ponešto joj mora zapeti u grlu. Kada se to desilo, prva reakcija izumitelja pljuvacko-policijsko-denuncijaškog novinarstva bila je da Bahtijara i studente podvedu pod ''slucaj''. Izvještavanje o peticiji, koju su studenti poceli potpisivati povodom Bakira i slicnih, bilo je dosta površno, otaljavano rutinski sa ocekivanjem da se ''slucaj'' brzo zaboravi i nastavi po starom. Kada to nije uspjelo, onda se pribjeglo, opet oprobanoj, metodi: pokušaju da se ispita ''ko stoji iza svega''. Ovaj metod je do sad bio najefikasniji, posebno ako se utvrdi da iza svega stoje muslimani, jer u Bosni i Hercegovini pripadnik najbrojnijeg naroda ne može ni zaplakati ni zapjevati a da se cjelokupna javnost ne upita ko stoji iza toga što on cini; s druge strane, sve što se organizirano dešava u ostala dva naroda medu Bošnjacima ne nailazi na javni kometar, osim u pojedinacnim slucajevima, a i tada vrlo rijetko. Reakcija Amera Bahtijara i studenata Filozofskog fakulteta na ono što radi Bakir Hadžiomerovic i bratija sa FTV-a mogla bi znaciti pocetak izgradnje javnog mnijenja u Bošnjaka. I nije više bitno da li ce ono reagirati na ono što rade pripadnici ostalih naroda, ili samo na ono što rade pripadnici njegovog naroda, bitno je da mnijenje postoji i da ce s tim morati da racunaju svi buduci politicari i kreatori medijskog prostora.

Vrijeme poslušnika nije prošlo, ali vrijeme njihove nedodirljivosti zasigurno jeste, kao što je prošlo vrijeme stajaca, što hoce reci ''onih koji stoje iza nekog i neceg''. Zato je potrebno progovoriti i o nedavno održanim demonstracijama u Sarajevu a protiv rata u Iraku.
Zaista je dobro da se ovakav nacin iskazivanja javnog mnijenja dešava u glavnom gradu naše države, da se digne glas protiv fašistickih nauma da se razara jedna suverena država, ubija njen narod i krcmi njeno blago. Uostalom, mi najbolje znamo šta je to agresija i kakve su njene posljedice, kao što znamo i kako boli kad izostane solidarnost civiliziranog dijela covjecanstva u ovakvom slucaju. To što iracki ministar inostranih poslova Tarik Aziz o agresiji na našu zemlju ima oprecne stavove u odnosu na istinu, samo potvrduje da je rukovodstvo redovno u konfliktu sa svojim narodom koji ga je birao.
Glumac Feda Štukan napravio je demonstracije, ali ono što, u ovom slucaju, jeste ''problem'' sastoji se u tome što su organizirane u petak - tacno u podne. Onaj ko to cini u Sarajevu namjerno je, ne može biti govora o slucajnosti ili previdu, ponovo marginalizirao Bošnjake koji, buduci da su vecinom muslimani, nisu mogli u to vrijeme biti na demonstracijama. Birajuci izmedu obaveze spram Allaha, dž. š., i obaveze spram ljudi, oni su, naravno i ocekivano, izabrali onu prvu. Koliko bi bilo demonstranata da je termin održavanja protesta pomjeren samo za jedan sat kasnije!?
I još nešto: kako to da ambasador SAD u BiH podržava ovakav vid iskazivanja javnog mišljenja!? Da li bi isto to ucinio i da su demonstracije imale drugi termin pa se na njima pojavile i ''bradonje''!? Sumnjam.

Okupljaci demonstranata

Ne mogu a da se i sam ne upitam ko stoji iza svega uz rizik da upadnem u davno postavljenu zamku. Iza demonstracija u Sarajevu stoji jedan glumac i svaka mu cast da je okupio onoliko ljudi. To da li je pojedincu i kojem (bez obzira na njegov licni kredibilitet) trebalo prepustiti organiziranje ovako znacajnog skupa - drugo je pitanje. U našoj zemlji ima podosta vjerskih institucija, politickih partija, nevladinih organizacija i slicnih udruženja gradana koja se bave zaštitom ljudskih prava i sloboda. Gdje su svi oni bili dok je jedan gradanin Sarajeva, uz to onaj koji ne zna da u mjestu organiziranja protesta ima dosta muslimana, pokušavao dici svoj glas za prava covjeka? Odgovor je jednostavan i tacan:– bili su u svojim luksuznim uredima, raskošnim stanovima, vozili se skupim automobilima, skijali mondenim zimskim centrima, a borbu za ljudska prava prepustili su – drugima.

Nedavno je u Beogradu haški optuženik, za ratne zlocine u Bosni, Vojislav Šešelj takoder organizirao protest protiv rata u Iraku. Kažu da je okupio oko 2.500 Beogradana tim povodom. Ne ulazeci u iskrenost motiva, nama dobro znanog mrzitelja Bosne, Bošnjaka i muslimana, moramo priznati da je okupio respektabilan broj antiratno raspoloženih sugradana. Zato, ne možemo se oteti utisku da je upravo cinjenica potrebe da se okupi veliki broj istomišljenika na javnom protestu ono što je sprijecilo vode vjerskih, kulturnih, nevladinih, politickih i nepolitickih organizacija da na sebe preuzmu teret organiziranja protesta. Znaju oni dobro svoju popularnost pa, bez obzira na casni povod okupljanju, znaju da je rizik prevelik i da im, vjerovatno, ni vlastita familija ne bi došla na zakazani skup. Zato se mudro drže po strani i tek poneku dobace, ''onako iz mase'', tek toliko da se zna da su i oni ''za''. I dok drugi vade kestenje iz vatre, oni ce, kad se sve slegne i bude jasno koja je strana profitabilnija, to svoje ''za'', jasno i glasno, dati pobjedniku ocekujuci za to nagradu kao i uvijek do sad.
Dok se to ne desi, bolje je biti ''stajac iza svega''. Neko ce znati da jesi a neko ce misliti da nisi, te u oba slucaja možeš ili da mudro cutiš ili javno da demantiraš. Samo, treba da znaju: sazrelo je stanje da se javno mišljenje više nece obazirati na takve. Ko ne vjeruje neka pita Bahtijara i njegove kolege studente. Eh, da sam mladi...

Cestitam Bosni i Hercegovini pocetak izgradnje javnog mnijenja. Ackosum, studentarijo, racunajte da sam potpisao vašu peticiju i da necu stati iza nje, vec, ako treba, ispred.